Park oko dvorca Stubički Golubovec

To je pejzažni park osnovan početkom 19. stoljeća po uzoru na engleske pejzažne parkove. Po svojoj sačuvanoj jezgri predstavlja rijedak primjer vrtne arhitekture iz vremena prvih početaka osnivanja pejzažnih parkova kod nas.

S obzirom na botanički sastav u parku i parkovnoj šumi nailazimo na tri osnovne, botanički različite komponente koje mu daju posebno obilježje i značaj. Osnovni dio, neposredno uz dvorac, čini perivoj koji se odlikuje uspješno uzgojenim domaćim i stranim vrstama drveća. Na prostranoj livadi, koja također pripada ovom dijelu, ističu se stari soliteri autohtonog drveća (hrast, brijest) i slikovito smještene grupe breza i smreka. Parkovnu šumu većim dijelom zauzima lijepa prirodna šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (lat. Querceto-Carpinetum Croaticum Horv.) koja predstavlja karakteristični tip nizinskih šuma Hrvatske. Treći sastavni dio u južnom dijelu parkovne šume je kultura američkog borovca (lat. Pinus strobus) koji vrlo dobro uspijeva i odlično se prirodno pomlađuje što mu daje i šumarsko značenje.

Dvorac je izgrađen kao trokrilni jednokatni objekt s jednako oblikovanim pročeljima koja nose obilježja kasno baroknog klasicizma. Godina gradnje nije poznata, ali se zna da je skromnije zdanje postojalo ovdje još prije 1788. godine, kada Golubovec postaje vlasništvo Regine Domjanić ud. Drašković (potomak te obitelji je hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić). Od vlasnika se još spominju članovi obitelji Millakoczy de Szomszedvar, a jedno vrijeme polovicu kaštela posjedovao je i zloglasni ugarski plemić Franjo Tahy. Zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovec (začetnik zagrebačkog perivoja Maksimir), kupuje dvorac od obitelji Domjanić. Biskup je vodio posebnu brigu o perivoju, te je u tu svrhu potpisao ugovor s glavnim vrtlarom o školovanju vrtlarskog pomlatka koji će nastaviti njegovanje novog perivoja. Od inventara su sačuvane samo kalijeve peći s kraja 19 st., od kojih osobito plijene pažnju dvije u glavnoj dvorani s medaljonima u kojima su prikazani duhovi zaštitnici noći i dana.

Danas je u dvorcu dio Arhiva Hrvatske i kulturno društvo "Kajkavijana", a od 2004. godine Javna ustanova «Park prirode Medvednica» uredila je edukativno–informativni centar sa stalnim postavom.

Park uz dvorac Oršić u Gornjoj Bistri

Park leži neposredno ispod sjevernog obronka Medvednice, na nadmorskoj visini od 230 m, u dolini potoka Šupljaka. Park u Gornjoj Bistri je zajedno s dvorcem ranije je pripadao obitelji Oršić, a kasnije obitelji Karioni, dok je sada u društvenom vlasništvu. U dvorcu je smještena Bolnica za djecu i omladinu. Park je osnovan u prošlom stoljeću. Izveden je djelomično u baroknom stilu, a vanjski su dijelovi u slobodnom stilu. Danas je star oko 100 godina. U njemu se ističu skupine starih grabova, smreka, breza i hrastova, srebrne smreke, pitomi kesteni, tise, lipe, johe, jablani i žalosne vrbe.

Park uz dvorac Junković u Zagrebu

Park uz dvorac Junković u Zagrebu nalazi se u Gajnicama (Dubravica) na početku Zelene magistrale. U biljnom inventaru spomenutog Parka osobito je impozantna stara azijska platana (Platanus orientalis) s opsegom u prsnoj visini 6.50 m i promjerom 2.10 m. Ova je platana eliptičnog debla i potpuno zdrava. Osim navedene platane u Parku su još zastupljeni: obična breza, lipa, smreka, bor, katalpa i dr. Navedeni park čini arhitektonsku cjelinu sa kurijom Junković i gospodarskim objektima, mlinom-vodenicom, majurom i drugim gospodarskim objektima, te vrtom i voćnjakom.