Borislav Aleraj, dr. med., specijalist epidemiolog
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo http://www.hzjz.hr
Rockefellerova 7, 10000 Zagreb
telefon 01/4683 004 i 01/4683 005

O krpeljima
Krpelji i zarazne bolesti
Gdje se u prirodi nalaze krpelji?
Kako se zaštititi od uboda krpelja i  eventualnih  bolesti koje oni mogu prenijeti na čovjeka?
Skidanje krpelja s tijela
Savjet
Što ako je krpelj ostao duže na tijelu i napio se krvi?
Preventivna imunološka zaštita
Na kraju
Adresa i telefonski broj







O krpeljima

Krpelji su u prirodi rasprostranjeni  vrlo široko. Ima  ih  u ravničarskim ili brdskim šumama kakva je i Medvednica, ali i uz polja, u  vrtovima, živicama, okućnicama.

Javljaju se u većem broju u proljeće i rano ljeto svake godine. Najaktivniji su u 5. i 6. mjesecu. Može  ih se susresti i u jesen no znatno rjeđe, a izuzetno i zimi ako je zima topla i bez snijega. Njihova brojnost varira od  godine do  godine zbog raznih činitelja  od  kojih  su  neki poznati, a  mnogi još nepoznati. Na primjer, većoj brojnosti krpelja pogoduje  blaga zima.




Krpelji i zarazne bolesti

Svojim ubodom krpelji mogu na ljude prenijeti neke zaraze. No  srećom nisu svi krpelji zaraženi mikroorganizmima koji mogu naškoditi čovjeku, već samo njihov vrlo malen dio, a također to nisu niti na svim područjima.

Krpelji o kojima je ovdje pretežno riječ su šumski krpelji vrste Ixodes ricinus. Oni mogu na ljude prenijeti dvije bolesti: virusni krpeljni meningoencefalitis (KME)  i infekciju uzrokovanu  bakterijom Borrelia burgdorferi ,   poznatu  pod imenom bolest Lyme  (ili  Lyme-borrelioza, ili kronični migrirajući eritem).

Rasprostranjenost virusa - uzročnika krpeljnog meningoencefalitisa u Hrvatskoj dobro je poznata. Tako se zna da u urbanoj zagrebačkoj zoni sve do  podnožja Medvednice iako krpelja ima, opasnosti od krpeljnog meningoencefalitisa nema. Medvednica pak predstavlja zonu u kojoj on postoji. No to je prirodno žarište razmjerno niskog intenziteta i rizik zaraze je vrlo malen. To se ogleda u svega nekoliko oboljelih (raspon od 0 do 5) godišnje.

O rasprostranjenosti Lyme-borelioze zna se manje jer  se  ta nedavno razjašnjena bolest sustavno prati tek desetak godina. No, prema raspoloživim podacima čini se da je  njena rasprostranjenost šira nego za krpeljni meningoencefalitis  (veća je  i vjerojatnost  nastanka bolesti  nakon  uboda), a mogućnost zaražavanja postoji i na Medvednici i u nizini. I opet, srećom, radi se ipak o razmjerno maloj vjerojatnosti, sa stotinjak oboljelih godišnje (statistika za grad Zagreb).

Gdje se u prirodi nalaze krpelji?

Za izletnike je važno znati da se krpelji u doba svoje intenzivne aktivnosti, a to je proljeće i rano ljeto, smještaju na grmove i nisko raslinje do visine oko jednog metra, i tu na istaknutim vršcima grančica raširenih nožica čekaju da kraj njih prođe neko toplokrvno biće (životinja, čovjek), kako bi se na njega neopazice prihvatili i pronašli povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv. 

Obrok krvi nužan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, a najveću količinu krvi treba odrasla ženka kako bi mogla izvesti svoje potomstvo tj. proizvesti više stotina pa i tisuća jajašaca. Za vrijeme sisanja, ako su zaraženi nekim za ljude opasnim mikrobom, krpelji mogu prenijeti i tu infekciju. Pri tome je mogućnost veća ako je trajanje sisanja i boravak na tijelu duži, pa je tako najveći rizik ako se na nas prihvati odrasla ženka krpelja. Ona za nekoliko dana, može višestruko premašiti svoju veličinu i postati velika poput graška i izgledom i bojom podsjećati na plod biljke ricinusa (stoga ime Ixodes ricinus .) Ženku Ixodes ricinus može se prepoznati po crvenkastom polumjesečastom zatku, za razliku od jednobojnih tamnije ili svjetlije smeđih mužjaka ili ličinki.

Krpelji  se  najlakše prihvate ako se ljudi kreću  uz  nisko grmlje ili šikaru na primjer pri šumskim radovima, branju šumskih plodova, gljiva  ili sl., a pogoduje i odjeća od materijala  s dlačicama (vuna, flanel) na kojima se krpelji najlakše zadrže.




Kako se zaštititi od uboda krpelja i  eventualnih  bolesti koje oni mogu prenijeti na čovjeka?

U  doba njihove najveće aktivnosti,  treba  pri svakom  boravku u prirodi misliti i na tu mogućnost,  pa  se  po povratku s Medvednice kući,  odmah pregledati po cijelom  tijelu, posebno ona mjesta gdje  je  koža najnježnija (ali i po  vlasištu osobito kod djece),  pa krpelja  ako se prihvatio što prije odstraniti. Na taj  se način praktički potpuno izbjegava mogućnost zaražavanja jer je krpelju potrebno nekoliko  sati  od  trenutka  prihvaćanja  da  uspije prenijeti (dovoljna infektivna doza) zarazu.




Skidanje krpelja s tijela

U  posljednje doba smatra se da je najbolje na krpelja  ništa ne stavljati  (ulje, lak za nokte, i dr.) kako se  takvim  za  krpelja neugodnim podražajem ne bi potaknulo njegovo grčenje i veći ulaz možda zaraznog  materijala  u  ubodnu ranicu. Ako se za to ipak odluči najbolje je krpelja omamiti alkoholom (poklopiti vatom natopljenom alkoholom  i  držati  3-5  min) i zatim pokušati skidanje uz pomoć pincete (dobra je kozmetička s ravnim vrhovima) dezinficirane alkoholom ili opaljene plamenom. Krpelja treba uhvatiti što bliže glavi da se izbjegne gnječenje zatka i opreznim, smirenim  potezanjem u  raznim smjerovima izvući ga van. Za skidanje krpelja načinjeni su i posebni instrumenti slični pinceti ili u obliku pločice s procjepom, koji također dobro mogu poslužiti.

Od skidanja krpelja ne treba odustati ako ne ide lako, i na primjer tek drugog dana potražiti liječničku intervenciju, već svakako otkinuti barem tijelo (zadak) jer zaostalo rilce u koži više ne može utjecati na nastanak zaraze. Kasnije se onda možemo u miru pozabaviti odstranjivanjem rilca sami ili kod liječnika.




Savjet

U  vrijeme glavne sezone krpelja (5.-7. mjesec)  mislite  na mogućnost  takvog  "susreta"  pri svakom boravku  u  prirodi pa i na Medvednici.  Za vrijeme boravka  treba  ako  je moguće  birati šire  putove  i izbjegavati  provlačenje kroz gustiš, a nositi radije odjeću  od glatkih materijala. Dijelove odjeće ne treba odlagati na grmlje.

Sredstva   za   odbijanje  komaraca   (repelenti)   odbijaju djelomično i krpelje pa se mogu primijeniti nanašanjem na kožu na mjestima do kojih dopire odjeća (zapešća, gležnjevi, vrat) ili prskanjem odjeće ako su u obliku raspršivača.

Nakon  povratka kući, a nije na odmet pripaziti i na samom izletu, odmah  treba sebe i druge (na primjer djecu) pregledati po cijelom tijelu, i ako se krpelj  nađe odmah  ga odstraniti. Na  taj način otklonjen je najveći dio rizika koji nastaju ubodom krpelja.




Što ako je krpelj ostao duže na tijelu i napio se krvi?

Ako je pak krpelj ostao duže, na primjer preko noći, mogao je ako je bio zaražen prenijeti zarazu na čovjeka. U prvih nekoliko dana nakon toga, moguće je tzv. pasivnom imunološkom zaštitom (hiperimuni gamaglobulin) zaštiti se od krpeljnog virusnog meningoencefalitisa. Savjet i odgovor o mogućnosti i potrebi takve zaštite može se  potražiti  u Epidemiološkoj  službi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Kada bi nakon uboda krpelja došlo do oboljenja od virusnog meningoencefalitisa, s visokom vrućicom, glavoboljom, mučninom kočenjem šije i znakovima oštećenja središnjeg živčanog sustava, što  je na sreću vrlo rijetko rijetko, a može nastati od 4 do 30 dana nakon  uboda, potreban  je odlazak u bolnicu. U Zagrebu  je  to Klinika  za infektivne bolesti. Borelioza  Lyme, koja najčešće započinje upadljivim  kožnim crvenilom  na mjestu uboda do mjesec dana nakon uboda, liječi se u toj početnoj fazi uspješno antibioticima bez potrebe primitka u bolnicu.




Preventivna imunološka zaštita

Oni ljubitelji Medvednice koji je posjećuju često, a osobito oni koji se više izlažu mogućnosti uboda krpelja kretanjem kroz gustiš ili uz grmlje, mogu se preventivno zaštiti od krpeljnog meningoencefalitisa cijepljenjem. Za postizanje zaštite treba se cijepiti dva puta u razmaku od 3 do 4 tjedna (nakon čega se postiže zaštita) te docijepiti radi održavanja postignute zaštite jednom dozom nakon godine dana, a zatim u većim razmacima, svakih 3 -5 godina s po jednom dozom.

Za Lyme borreliozu nema mogućnosti zaštite cijepljenjem no povoljno je da se u trenutku kada se na koži pokaže crvenilo može uspješno intervenirati antibioticima, pa je stoga preporučljivo mjesto uboda kroz mjesec dana nadzirati i u slučaju pojave crvene kožne promjene od nekoliko centimetara, potražiti liječnika.




Na kraju

Na kraju treba istaknuti da postojanje ovih zdravstvenih rizika na Medvednici a takvi pa i znatno veći uostalom postoje i na mnogim drugim šumovitim planinama u Europi, ne bi trebalo biti razlogom za izbjegavanje odlaska u prirodu. A malo opreza i pozornosti, po potrebi uz imunološku zaštitu, pridonijet će da ti odlasci budu i posve sigurni.

Za sve dodatne obavijesti ili u slučaju nedoumice molimo obratite se na Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, telefon 01/ 4683 004 i 01/4683 005.