Miševi
Miševi i "mišja
groznica"
Borislav Aleraj, dr. med., specijalist epidemiolog
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo  http://www.hzjz.hr
Rockefellerova 7, 10000 Zagreb
telefon 01/4683004 i 01/4683005 O kakvoj se bolesti radi?
Uzročnik i životinje domaćini
Na Medvednici
 
O kakvoj se bolesti radi?
Bolest često zvana "mišja groznica" je
zapravo hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS). Radi
se o bolesti s vrućicom, oštećenjem rada bubrega te drugim smetnjama,
koji puta veoma teškoj, uz potrebu bolničkog liječenja. Bolest
je kod nas stalno prisutna različitom učestalošću od godine do
godine.
Kao što joj i ime nagovještava,
vezana je uz izravan ili posredan dodir s malim divljim šumskim
glodavcima i njihovim izlučevinama, mokraćom, izmetom, a češće
obolijevanje ljudi nastaje obično u godinama velike brojnosti
tih malih glodavaca. Na brojnost mogu utjecati razni ekološki
čimbenici među njima prehrambeni, klimatski i drugi, dijelom
i nepoznati, pa se ona često ne može objasniti a niti prognozirati.
Broj bolesnih ljudi tako je u velikom dijelu odraz zbivanja
među životinjama.
Uzročnik i životinje domaćini
Uzročnik ove bolesti je virus iz
skupine Hanta-virusa, rasprostranjenih u nekoliko svojih varijeteta
(serotipovi, vrste) u raznim dijelovima svijeta, u Europi od
Skandinavije do njenog juga. Virus prirodno
kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su to
najviše riđa voluharica ( Clethrionomys glareolus ) i
žutogrli miš ( Apodemus flavicollis ) a uz njih u manjoj
mjeri i šumski miš ( Apodemus sylvaticus ), poljski miš
( Apodemus agrarius ), te livadna voluharica ( Microtus
agrestis ). Ta infekcija za njih nije pogubna, no čini ih
izlučivačima virusa u okolinu, najviše mokraćom i izmetom.
Iz opisanih okolnosti koje mogu dovesti
do zaražavanja može se zaključiti da će oboljeli biti uglavnom među
onim ljudima koji intenzivno, najčešće radi svog posla (na primjer
šumski radnici, lovci poljoprivrednici i sl.) u šumi dolaze u opetovan
ili dugotrajan, izravan ili posredan dodir s malim divljim
glodavcima.
Na Medvednici
Od spomenutih malih šumskih stanovnika na Medvednici žive riđa
voluharica, žutogrli i šumski miš. U nekim godinama, kada je veća
brojnost populacija, riđa voluharica se može vidjeti kako trčkara
okolo i tijekom dana. Ona se odlikuje lijepim crvenkastim krznom,
a najlakše ju je razlikovati od miša po tome što ima razmjerno
kratak rep i male uške.
Do sada nisu zabilježeni slučajevi
ove bolesti koji bi se sigurno mogli vezati za izlet na Medvednicu
iako ju svake godine posjećuju tisuće i tisuće izletnika što govori,
da je ovdje ta zaraza rijetka; rijetki slučajevi zabilježeni su u
stanovnika nekih naselja u njenu podnožju, na sjevernim i južnim
stranama.
Objektivno malen, potencijalni rizik još više
se može smanjiti i otkloniti. Te se mjere nalaze u slijedećih nekoliko
savjeta: • čuvati
za vrijeme izleta svoju hranu i piće od glodavaca, ne ostavljati
je izravno na tlu i sl.
• održavati higijenu
ruku, oprati ih, otrti vlažnom maramicom i sl. prije jela
• izbjegavati
piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokvica, jer se njima
koriste i šumski glodavci
• izbjegavati odmaranje
(ležanje) izravno na šumskom tlu, osobito na mjestima gdje smo
vidjeli više glodavaca ili njihove rupe
• ne loviti
ili dirati (uginule) šumske glodavce ili druge životinje
Na kraju, većina nabrojenih mjera
opreza i čuvanja zdravlja, ujedno štiti i od drugih bolesti
koje se mogu prenijeti na ljude s divljih životinja (npr. leptospiroza,
crijevni paraziti i dr.) i mogu se stoga uvijek preporučiti svim
posjetiteljima svih šumskih predjela.
|
english
