Rudnik Zrinski

RADNO VRIJEME, PONUDA I CJENIK
KAKO DOĆI?
O RUDNIKU
GALERIJA SLIKA I VIDEO
LETAK

RADNO VRIJEME, PONUDA I CJENIK

Rudnik Zrinski moguće je posjetiti uz stručno vođenje (cca 30 min).

Subotom i nedjeljom - od travnja do kraja listopada organizirana su dežurstva vodiča pred rudnikom za pojedinačne posjetitelje od 11:00 do 17:00 sati.

Radnim danom - za organizirane skupine, uz dogovor s Ustanovom (dolje navedeni brojevi telefona). Minimalan broj posjetitelja je 20.

Cijene ulaznica

- djeca 15 kn
- studenti i umirovljenici 18 kn
- odrasli 20 kn
- obiteljska (obitelj s djecom) 50 kn

Rudnik Zrinski nije moguće posjetiti bez vodiča ovlaštenog od strane Javne ustanove «PP Medvednica». Stručno vođenje uračunato je u cijenu same ulaznice.

VAŽNA NAPOMENA!!! U slučaju lošeg vremena, redovna dežurstva vikendom se otkazuju. Informacije na tel: +385 1 4572 071 (od travnja do kraja listopada svaki dan od 10:00 do 18:00) ili na tel: + 385 1 4586 317 (cijelu godinu od ponedjeljka do petka od 8:00 do 16:00 sati).

Savjeti za posjetitelje:
Temperatura u rudniku iznosi oko 12°C, te se preporuča ponijeti slojevitu, toplu odjeću, te sportsku obuću. Za sve posjetitelje rudnika osigurane su kacige. Ne preporučujemo ulazak u podzemne prostorije osobama sa klaustrofobijom.

SUVENIRNICA
Uz rudnik nalazi se suvenirnica Parka u kojoj je uz ulaznice moguće kupiti suvenire i turističku kartu Parka.

KAKO DOĆI?

Automobilom: Iz Zagreba: Sljemenskom cestom do planinarskog doma „Grafičar”.
Iz Zagorja: od Pile preko Hunjke do planinarskog doma „Grafičar”.
Autobusom ZETa: S Mihaljevca bus za Tomislavov dom, od Tomislavovog doma moguće je prošetati cestom do rudnika ili planinarskom stazom br. 26.
Pješice: Od Šestinskog Lagvića poučnom stazom Miroslavec do Kraljičinog zdenca, potom prijeći asfaltnu cestu i nastaviti planinarskom stazom 1M ili iz Zagorja od Gornje Bistre planinarskom stazom br. 46.

O RUDNIKU

Rudarski vrt
Na području Medvednice nalazi se prostor poznat pod imenom „Rudarski vrt”.
Ovaj prostor obiluje mnogim nepravilnostima kao što su podzemni hodnici, usjeci, jalovišta, putovi i otvori što nam govori da su se ljudi na ovom području u prošlosti bavili rudarstvom.

Rudnik Zrinski
Kralj Matija Korvin dodijelio je 1463. godine grofu Petru Zrinskom kraljevsku rudarsku povlasticu koja njemu i njegovu potomstvu omogućava da na svim svojim posjedima otvore rudnike zlata, srebra i drugih kovina. Ta povlastica omogućila je Zrinskima rudarenje na Medvednici, na području „Rudarskog vrta”.

Potomak Petra Zrinskog, Nikola, potpisuje 1527. godine ugovor sa Zagrepčanima koji im daje pravo na rudarenje. Tada otpočinje povijest rudarstva u Rudniku Zrinski. U povijesti su ostali zapisi o dvojici građana Zagreba, Matiji Cinaberskom i Jakobu Gašparinu, koji su početkom 17. stoljeća ovdje rudarili više od dva desetljeća. Višegodišnjim radom mnogih rudara nastalo je mnoštvo hodnika kojima danas možete prošetati.

Srednjovjekovno rudarstvo
O rudarenju na ovom prostoru postoji vrlo malo zapisa. Poznato je da su u cijeloj Europi rudari u svojoj svakodnevnoj praksi koristili znanja koja je Georgius Agricola opisao u svojoj znamenitoj knjizi De Re Metallica. U ovu knjigu, često nazivanu Biblijom rudarstva i metalurgije, Agricola je pretočio svoja bogata radna iskustva stečena u njemačkim rudnicima.

Knjiga „De Re Metallica” poslužila je Javnoj ustanovi „Park prirode Medvednica” da rekonstruira prizore srednjovjekovnog rudarenja, te dočara izgled, odjeću i oruđe rudara onog vremena. Skulpture rudara u prirodnoj veličini djelo su Damira Pavelića, diplomiranog inženjera šumarstva. Vjernu sliku srednjovjekovnog rudnika upotpunjuju zvukovi kapanja vode, udarci pijuka u stijenu, škripa drvenih tački i prigušeni razgovori rudara.

Olovni sjajnik
Rudnik Zrinski bio je rudnik olovno-cinkove rude. Ta ruda najobilnije sadrži mineral olovni sjajnik ili galenit koji u sebi sadrži srebro kao primjesu. Ime galenit dolazi od grčke riječi gal što znači sjati se. Dok šećete hodnicima rudnika, pažljivo pogledajte okolne stijene. Sjajni se galenit u njima javlja u obliku spleta nepravilnih žilica, uprskanja ili leća i lako ga je uočiti.


geologija Rudnika Zrinski

Sveta Barbara
Rad u rudniku bio je izuzetno težak. Tama, velika količina vlage, hladnoća i prašina bili su rudarska svakodnevnica. Prije silaska u podzemne hodnike rudari bi svraćali u drvenu kapelicu Svete Barbare koja je danas posvećena Svetom Jakobu. Svojoj zaštitnici, Svetoj Barbari, rudari su posvećivali molitve zbog strahova od vatre, navale vode, urušavanja rudnika ili nesretnog slučaja. Na kraju radnog dana zahvaljivali su joj na sretnom izlasku iz rudnika. Ako pozorno poslušate, čut ćete šapat starih molitvi:

„Dok se spuštam u tamnu utrobu zemlje,
zaklinjem te, o slatka Barbaro,
da me čuvaš od zala,
jer ne bi me sretnim učinilo,
nezvanim ući u Božju prisutnost!”

Zanimljivosti

1. Mnogi su svećenici diljem Europe na oltarima svojih crkava držali znamenito Agricolino djelo „De Re Metallica”. Budući da je bilo na latinskom jeziku, prema potrebi su prevodili dijelove knjige lokalnim vlasnicima ili upraviteljima rudnika.
2. Procijenjeno je da je dnevna proizvodnja Rudnika Zrinski iznosila oko 10 t rude u kojoj je bilo oko 5 kg srebra. Računa se da je dnevno radilo oko trideset rudara.
3. S blagdanom Svete Barbare povezani su neki božićni običaji. Na dan Svete Barbare (slavi se 4. 12.) u nekim se krajevima Hrvatske stavlja pšenica u posude, koja onda proklija i zazeleni, te postaje božićni ukras.
4. Skok preko kože tradicionalna je manifestacija kojom rudari obilježavaju blagdan Svete Barbare, svoje zaštitnice. Datira još od prvih početaka rudarenja kad su mladi rudari primani u rudarski stalež skakanjem preko rudarskog okna, čime su simbolično dokazivali svoju neustrašivost i spremnost za naporan rudarski poziv. Kako su vremenom okna postala prevelika, počeli su skakati preko kože koju su rudari nosili kao pregaču. Ovaj je običaj sačuvan do danas, pa ga održavaju i čuvaju studenti Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
5. Postoje mnoge legende i kazivanja koja govore o tajnim hodnicima koji vode od Rudnika Zrinski do Medvedgrada, te do Crkve Svetog Marka na Gornjem gradu. Stjepan Dokušec piše o tome u svom djelu Tisuću i jedna noć našega naroda iz 1935. godine.
6. U srednjem vijeku smatralo se grijehom i velikim zlom vaditi rudu iz zemlje. Na rudarsku se djelatnost gledalo s velikim prezirom. Smatralo se da zlato i srebro kvare ljude i tjeraju ih na zle činove, dok se, na primjer, zemljoradnja glorificirala.

Podzemlje rudnika odavno je napušteno. Nema rudara, njihova oruđa ni stvari povezanih s njihovim životom. Javna ustanova „Park prirode Medvednica” pokušala je vratiti davni život Rudniku Zrinski, dijelu naše bogate baštine i rasvijetliti mukotrpan život i rad naših predaka. S dubokim poštovanjem prema generacijama rudara i svemu što su stvorili pozivamo Vas da otkrijete djelić njihovih tajni! SRETNO!

Projekt obnove Rudnika Zrinski omogućili:
Ministarstvo kulture; Ministarstvo zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva; Grad Zagreb, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica Grada Zagreba, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Udruga Prominis, Geomid, Viadukt, Tempo, Hidrel, Hrvatske šume d.d.o., Diners, Elicom.