NAZAD

Od faune beskralješnjaka, koja je na Medvednici zastupljena velikim brojem vrsta, značajniji su:

Leptiri
Mravi
Tvrdokrilci
Štipavci
Rakovi
Puževi




Leptiri

Na osnovu literature, entomoloških zbirki HPM-a i obrade novo-prikupljenog materijala, na području Parka prirode utvrđeno je 107 vrsta danjih leptira (Hrvatska fauna danjih leptira broji 187 vrsta).

Od zaštićenih vrsta susrećemo prugasto jedarce ( Iphiclides podalirius), lastin rep ( Papilio machaon ), veliku preljevnicu ( Apatura iris ), malu ili crvenu preljevnicu ( Apatura ilia ), te veliku ledenu pticu (Limenitis populi ).


lastin rep (Papilio machaon)velika preljevnica (Apatura iris)


velika ledena ptica (Limentis populi)prugasto jedarce (Iphiclides podalirius)

Od zabilježenih zaštićenih vrsta, za veliku ledenu pticu, vidljiv je pad brojnosti populacije, a podaci koji postoje o maloj preljevnici su stari, te je postojanje te vrste u Parku prirode Medvednica upitno, jer nije zabilježen niti jedan novi nalaz.

crnooki parnasovac (Parnassius mnemosyne)uskršnji leptir (Zerynthia polyxena)

Broj vrsta danjih leptira na određenom prostoru ukazuje na raznolikost staništa, kao i stupanj očuvanosti nekog područja i ravnoteže u prirodi, jer zbog specifične biologije brzo odgovaraju na promjene u staništu, smanjenjem brojnosti ili potpunim nestankom. Iz tog razloga smatramo ih dobrim indikatorima i često se koriste za monitoring tj. sustavna promatranja okoliša.

Glavni uzrok nestanka leptira – zarastanje livada koje se redovito ne kose, te sve veća izgradnja, urbanizacija, na koju teško možemo djelovati.

Većina je leptira svojim razvojem i ishranom vezana uz biljke, neki od njih samo uz određenu biljku. Drugi pak imaju zanimljivi simbiontski odnos s mravima kao npr. ugrožena vrsta leptira veliki plavac (Maculinea arion)




Mravi

Postoji više vrsta mrava na Medvednici, a jedan od njih, šumski mrav ( Formica rufa ) sa svoja tri oblika: veliki šumski mrav (Formica rufa rufa) te mali i srednji šumski mrav ( F. r. rufopratensis maior i F. r. rufopratensis minor ) zaštićeni su zakonom.

U mravinjaku velikog šumskog mrava ( Formica rufa L.) prosječno se nalazi oko 100.000 radilica koje godišnje unište oko 2 mil. šumskih štetnika.




Tvrdokrilci

strizibuba

Premda je istraživanjem provedenom 1990/1991 (Durbešič, Vujčić-Karlo, Bukvić) u šumskim zajednicama Medvednice nađeno 47 vrsta svrstanih u 36 rodova i 17 porodica, to još uvijek nije konačan broj vrsta te skupine na Medvednici.

Iako Medvednica nije veliki planinski masiv, tu se susreću utjecaji Alpa i Sredozemlja, planinske i kontinentalne klime. Najveći dio vrsta čija je zoogeografska pripadnost utvrđena, pripada Europskom području. Tri vrste pripadaju alpskom području, što je i razumljivo budući da Medvednica u svojoj geološkoj prošlosti bila pod znatnim utjecajem Alpa, a i neke klimatske karakteristike pružaju mogućnost rasprostranjenja vrstama koje su svojstvene alpskoj pokrajini. Kako je istraživanje provedeno na južnim padinama Medvednice utvrđen je i jedan pripadnik sredozemnog područja koji ovdje nalazi termofilna staništa za svoj opstanak. Ovo svojstvo i raznolikost biotopa uvjetovalo je i rasprostranjenje nekih vrsta azijskog i manđurskog područja, kojih je ukupno utvrđeno tri.

U kategoriju rijetkih i ugroženih vrsta spadaju jelenak (Lucanus cervus), hrastova strizibuba (Cerambix cerdo ), hitra ( Cicindela silvatica ), trčci ( Carabus hortensis, Carabus violaceus, Carabus coriaceus ). Od trčaka Calosoma osobito su za šumsku biocenozu značajne Calosoma inquisitor i moškatni gusjeničar ( Calosoma sycophanta ). Na Medvednici je neobično rijedak išarani drvar (Polyphilla fullo). Lijepo je išarana i alpska strizibuba ( Rosalia alpina ). Posebno je zadovoljstvo vidjeti šetajući po Medvednici golemog trčka (Procerus gigas), velikog do 7 cm.


Alpska strizibubaCarabus coriaceus




Štipavci (škorpioni)

Euscorpius sp.

Iako većina ljudi misli da škorpioni žive samo u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji, nemojte se začuditi ako u Parku prirode Medvednica naiđete na jednog malog škorpiona. To je vrsta iz roda Euscorpius , veličine 2-3 cm. Odgovara mu vlažno planinsko područje, a skriva se ispod kamenja, te kore mrtvog drveća. Bezopasan je za ljude.



Rakovi

Prije tridesetak godina je u potocima Medvednice bilo mnoštvo potočnih rakova (Austropotamobius torrentinum Schrank), međutim danas su znatno prorijeđeni, uglavnom zbog brojnih antropogenih aktivnosti u tom području (kanalizacija potoka, poljoprivreda, izgradnja...). Potočni rak je jedna od četiri vrsta slatkovodnih desetoronožnih rakova iz porodice Astacidae koje žive u Hrvatskoj, zakonom je zaštićena (NN 70/05; NN 7/06) te je zabranjen lov, skupljanje i uznemiravanje životinja. Rak kamenjar, drugo ime koje se koristi za ovu vrstu, upućuje na osobitosti staništa ove vrste koja je uglavnom vezana uz potoke kamenog dna na višim nadmorskim visinama. Kako potočni rak slabo podnosi promjene u okolišu smatra se dobrim pokazateljem kvalitete vode. Ova vrsta je aktivna uglavnom noću dok se danju skriva u zaklonima ispod kamenja i u korijenju drveća. Životni ciklus podijeljen je na sezonu presvlačenja kada rakovi odbacuju stari i stvaraju novi vanjski skelet (od svibnja do listopada) i sezonu parenja (listopad, studeni) nakon koje miruju do ožujka. Ženke od studenog do lipnja slijedeće godine nose jaja pod zatkom iz kojih se potom izliježu juvenilni rakovi. Potočni rakovi su svežderi te se hrane algama, lišćem i mikroflorom koja ih pokriva (gljivice, bakterije), ali jednako tako i planktonskim račićima, vodenim ličinkama kukaca i ličinkama vodozemaca. Predstavljaju važnu kariku u hranidbenim lancima potočnih ekosustava.

U potocima Medvednice žive i sasvim mali račići, npr. endemska vrsta, vitki zagrebački rakušac ( Niphargus elegans zagrebensis ) koji živi samo na području Žumberka, Medvednice i Kalnika, te rakušac Niphargus tauri medvednicae iz potoka Dolje i Bliznec. Jedino u potoku Dolje kod Podsuseda živi ugroženi ciklopodni račić- podsusedski veslonožac Acanthocyclops petkovski . Endem Hrvatske i tercijarni relikt, toplovodna vodenbabura Protelsonia hungarica thermalis dolazi samo u prirodno toplim (subtermalnim) izvorima uz potok Dolje.




Puževi

U Medvedničkim potocima dolaze i endemski puževi, npr. Graziana lacheineri živi u potocima Dolje, Bliznec i Čučerje, U potoku Dolje od endemskih puževa dolaze Hadziella deminuta, Zospeum alpestre isselianum, Iglica langhofferi , koja živi i u potoku Čučerje, a Bythinella schmidti dolazi u potocima Bliznec i Čučerje.