NAZAD

ŠUMA TEMELJNI FENOMEN

Temeljni fenomen Parka prirode Medvednica su dobro očuvane šume i šumske zajednice koje obuhvaćaju 64 % površine parka. U Parku postoji i 8 posebnih šumskih rezervata.

GOSPODARENJE ŠUMAMA

Od ukupne površine Parka (22 826 ha), na državne šume otpada 8.188 ha, 374 ha su šume Šumarskog fakulteta, a 5.988 ha su privatne šume. Temeljem stručnih propisa šumarski stručnjaci upravljaju i gospodare državnim šumama  na Medvednici. Privatnim šumama gospodare njihovi vlasnici ali gospodarske osnove nisu izrađene, pa njihova uređenost ovisi o svakom pojedinom vlasniku. Nužnu doznaku u privatnim šumama vrše nadležne šumarije.

Šume u Parku prirode Medvednica:
 

*preborno gospodarenje znači da se svakih nekoliko godina iz šuma Medvednice izdvajaju pojedinačna stabla te tako otvara prostor za rast podmlatka

*jednodobno ili regularno gospodarenje znači da je određeni dio šume potpuno posječen. Ta čistina zapravo je mlada šuma stara tek nekoliko godina.

"Hrvatske šume" d.o.o. su stekle pravo na prestižni FSC certifikat za gospodarenje šumama. Prema definiciji, FSC akreditirana certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima.

Najzastupljenije, gospodarski značajne vrste su bukva, jela, hrast kitnjak, javor, grab, joha i pitomi kesten. Ugrožene vrste su jela (sušenje), pitomi kesten (rak kestenove kore), crna joha (promjena vodnog režima…).

REZERVATI ŠUMSKE VEGETACIJE

U «Parku prirode Medvednica» postoji 8 šumskih rezervata

•  Bliznec – Šumarev grob ( šuma bukve i jele )
•  Gračec – Lukovica – Rebar ( termofilne šume hrasta medunca i crnog graba )
•  Mikulić potok – Vrabečka gora ( brdska bukova šuma )
•  Pušinjak – Gorščica ( brdska bukova šuma )
•  Rauchova lugarnica – Desna Trnava ( šuma bukve i jele )
•  Tusti vrh – Kremenjak ( šuma hrasta kitnjaka i bukve )
•  Babji zub – Ponikve ( šuma hrasta kitnjaka i bukve )
•  Markovčak – Bistra ( šuma bukve i jele )



rezervati šumske vegetacije na području Parka prirode Medvednica

BIORAZNOLIKOST

Svako staro stablo dom je brojnim manjim životinjama, gljivama i biljkama. Duplje, usjeci, raspucala ili izdignuta kora stabla važna su mikrostaništa za čak pedesetak drugih živih vrsta.

Prirodno kod drveća u nekoj dobi iz različitih razloga dolazi do pucanja kore, truljenja drveta, stvaranja duplji, sušenja stabla, izvala zbog vjetroloma, ledoloma i slično. Ljeti i zimi nekoliko desetaka vrsta ovdje pronalazi idealne uvjete za svoj boravak; staro drvo može biti danje ili noćno sklonište ili mjesto na kojem ženke nekih šišmiša odgajaju svoje mlade. Za trajanja hladnoće i nedostatka hrane neke vrste životinja prezimljavaju (hiberniraju) pod korom ili u duplji stabla. Duplju koju je napravio djetlić ili žuna mogu nastanjivati sova, golub dupljaš, puh, pčele i stršljeni, te različite vrste šišmiša. Ako je hrast još stariji, njegovi podstanari su i gljive, jelenci, hrastove strizibube...

KAKO ŠTITIMO BIOLOŠKU RAZNOLIKOST ŠUMA?

Ostavljamo stojeća i ležeća suha stabla u šumama, kao i stara zdrava stabla s dupljama, produljujemo ophodnju (dopuštamo stablu da još raste) glavnih gospodarski važnih vrsta, ostavljamo voćkarice, čuvamo prirodni vodni režim …


Ciklus hrasta kitnjaka

ŠUMSKE ZAJEDNICE

Šumske sastojine Medvednice predstavljaju veliko bogatstvo biljnih vrsta i raznolikosti šumskih oblika, te ujedno čine temeljni fenomen Parka prirode Medvednica. Rezultat je to razvitka vegetacije ovog prostora u prošlosti i vrlo raznolikih ekoloških uvjeta (klimatskih utjecaja, nadmorskih visina, izloženosti, nagiba, tipova i dubina tala i dr.) pod kojima su se šumske zajednice razvile u današnjem obliku. To se posebno odnosi na južne padine Medvednice, koje predstavljaju jedan od najboljih primjera zoniranja šumske vegetacije u Hrvatskoj.
U šumama Medvednice nalazimo s fitocenološkog i prirodno-znanstvenog stajališta vrlo zanimljive šumske zajednice, koje pored gospodarskog značenja imaju velike općekorisne vrijednosti (biološka raznolikost, potrajnost, zaštitna, estetska, rekreacijska, zdravstvena, turistička, obrazovna i druge funkcije).

PREGLED ŠUMSKIH ZAJEDNICA PARKA PRIRODE MEDVEDNICA:

1. Šuma hrasta kitnjaka i običnog graba
(Epimedio-Carpinetum betuli /Ht.1938/Borh 1963)

Ova šumska zajednica zauzima najniže obronke Medvednice (od 150-350 m) i okružuje cijeli masiv. Velike površine ovih šuma u prošlosti su iskrčene i danas se nalaze pod poljoprivrednim kulturama, voćnjacima, vinogradima i naseljima.

U sloju drveća osim hrasta kitnjaka (Quercus petraea)i običnoga graba (Carpinus betulus) pridolaze divlja trešnja (Prunus avium), klen (Acer campestre), obična bukva (Fagus sylvatica), velelisna lipa (Tilia plathyphillos)i dr.
U sloju grmlja dolaze lijeska (Corylus avellana), svib (Cornus sanguinea), obična kurika (Euonymus europaea), kalina (Ligustrum vulgare), obična kozokrvina (Lonicera caprifolium), obični likovac (Daphne mezereum), a prizemno šumarica(Anemone nemorosa), plućnjak (Pulmonaria officinalis), jaglac (Primula vulgaris), kopitnjak (Asarum europaeum), lazarkinja (Galium odoratum), pasji zub (Erythronium dens-canis) i druge proljetnice.

Veće površine ove zajednice susrećemo u podnožju Kraljeva vrha, dok se najljepše sastojine ove ugrožene zajednice nalaze u jugozapadnim dijelovima Medvednice, osobito u predjelu Ponikve, zatim ispod Pongračeve lugarnice te u donjim dijelovima brojnih potoka oko Medvednice.

2. Šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena
(Querco-Castaneetum sativae /Ht.1938)

Na šume hrasta kitnjaka i običnog graba visinski se nadovezuju šume hrasta kitnjaka i pitomog kestena koje rastu na slabo do umjereno kiselim tlima, na visinama od 250-550 m.

Sloj drveća čine pitomi kesten (Castanea sativa) i hrast kitnjak, dok su česti još obični grab i bukva.
Sloj grmlja je uglavnom slabije razvijen, gdje najznačajniju ulogu imaju pitomi kesten, crni jasen (Fraxinus ornus), žutilovke (Genista sp.), ispružena žućica (Chamaecytisus supinus) i borovnica (Vaccinium myrtillus).
U prizemnom sloju nalazimo urodicu (Melampyrum pratense), runjike (Hieracium sylvaticum, Hieracium racemosum), broćike (Galium sylvaticum, Cruciata glabra), srpac (Serratula tinctoria), zlatnica (Solidago virgaurea), praseće zelje (Aposeris foetida), đurđica (Convallaria majalis), šumski srčanik (Gentiana asclepiadea) i dr.

Važno je napomenuti da se na svim lokalitetima pridolaska ove zajednice uočava sušenje stabala pitomog kestena, tako da mjestimično nastale praznine popunjavaju bukva i obični grab, što je naročito uočljivo u sastojinama iznad Šestina prema Medvedgradu, te iznad Gračana.
Glavni lokaliteti na južnim padinama Medvednice su: iznad sela Dolja, Bizeka, Borčeca (kod vrha Teškovca), na Mikulićkoj gori, južna strana Osove, iznad Mlinova i Šestinskog Kraljevca, u Pustodolu, šumi Gračec, šumi Rebro iznad Gračana, iznad sela Bačun, Markuševec, Deščevec, Trnava, Vidovec i Planina. Na sjevernoj strani su iznad sela Karivaroš, Slani potok, Hižakovec, Podgora, Pustodol, Kapelščak, Pila, Kostanjski, Kostanjčara, Gornja Bistra i Poljanica.

3. Šuma hrasta kitnjaka s runjikom
(Hieracio racemosi-Quercetum petraeae /Vukelić 1990/1991)

Ova šumska zajednica dolazi na grebenima, hrptovima i plićim sedlima, gotovo isključivo na južnim i jugozapadnim stranama, na nadmorskim visinama od 300-750 m.

U sloju drveća izrazito dominira hrast kitnjak , koji na većini lokaliteta čini i jedinu vrstu drveća. Od ostalih vrsta jedino se i to vrlo rijetko javljaju pitomi kesten, brekinja (Sorbus torminalis) i crni jasen.
U sloju grmlja javljaju se žućice (Chamaecytisus hirsutus i Chamaecytisus supinus), žutilovke, dok u prizemnom sloju dolaze broćika (Galium sylvaticum), raznolisna vlasulja (Festuca heterophylla), sjajnolisna zvončika (Campanula persicifolia), gronjasti vratić (Tanacetum corymbosum), crna kukavičica (Lathyrus niger), bjelkasta bekica (Luzula luzuloides) i razgranjena runjika (Hieracium racemosum).

Najljepše sastojine ove zajednice nalaze se na Markuševačkoj gori iznad Bačuna, te ispod kapelice Sv. Jakoba.

4. Šuma hrasta kitnjaka s bekicom
(Luzulo-Quercetum petraeae /Hill.1932/Pass.1963)

Ove čiste kitnjakove sastojine zauzimaju sunčane strmine i hrptove na ocjeditim terenima između 500-600 m n.v. U sloju grmlja dolaze različite acidofilne vrste kao što su borovnica i žutilovke, a u dosta siromašnom prizemnom sloju također acidofiti: bekice, runjike, urodica, bujad (Pteridium aquilinum) te brojni mahovi.

5. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom
(Lamio orvale-Fagetum sylvaticae /Ht.1938)

Zona koju zauzimaju ove šume na Medvednici kreće se od 300 do 820 m n.v., s time da na južnim padinama započinje znatno više nego na sjevernim.

U sloju drveća prevladava bukva kojoj su u nižim predjelima primiješani hrast kitnjak i obični grab, a u višim gorski javor (Acer pseudoplatanus), mliječ (Acer platanoides), obični jasen (Fraxinus excelsior) i gorski brijest (Ulmus glabra).
Sloj grmlja čine vrste iz sloja drveća, kojima se mjestimično pridružuju velelisna lipa, obični i lovorasti likovac (Daphne laureola) i dr.
U osobito bujnom sloju prizemnog rašća najznačajnije su mrtva kopriva (Lamium orvala), resulja (Mercurialis perennis), širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum), praseće zelje, prženica (Knautia drymeia), šumska ciklama (Cyclamen purpurascens), jaglac, plućnjak i dr.

Posebno vrijedne sastojine ove zajednice nalaze se na području rezervata šumske vegetacije Pušinjak-Gorščica i Mikulić potok-Vrabečka gora.

6. Bukova šuma s bekicom
(Luzulo-Fagetum sylvaticae Mausel 1937)

Ova zajednica je izrazito acidofilnog karaktera, razvijena na siromašnim, ispranim i teškim tlima. Na Medvednici zauzima značajne površine, raste na strmim, najčešće sjevernim padinama, na nadmorskim visinama od 250 do 800 m.

U sloju drveća izrazito prevladava bukva, dok u nižim područjima uz bukvu pojedinačno pridolaze hrast kitnjak i pitomi kesten.
Sloj grmlja je nerazvijen izuzmemo li znatnije prisustvo bukve, te rijeđe acidofilnih vrsta poput borovnice i žutilovki.
Od prizemnog rašća također prevladavaju indikatori kiselosti. To su u prvom redu bekice, runjike, bujad, urodica, raznolisna vlasulja, praseće zelje, zlatnica te mahovi.

7. Panonska bukovo-jelova šuma
(Abieti-Fagetum "pannonicum" Rauš 1969. prov.)

Ove šume nastavljaju se na snažno izražen vegetacijski pojas gorskih bukovih šuma. Na Medvednici zauzimaju vršnu zonu (800-1000 m n.v.) dok se na sjevernim padinama spuštaju do 400 m niže, čak i do 250 m n.v. (iznad Gornje Bistre).

U sloju drveća prevladavaju bukva i jela (Abies alba), nešto rijeđe pridolaze velelisna lipa i gorski javor, dok se na nižim nadmorskim visinama pojavljuje i obični grab.
Sloj grmlja čine uglavnom vrste i sloja drveća, te lijeska, lovorasti i obični likovac.
Sloj prizemnog rašća vrlo je bogat, a osobito su česte: brdska vlasulja (Festuca drymeia), šumska ciklama, šumski starčac (Senecio nemorensis), lazarkinja, crvena gorčika (Prenanthes purpurea), bršljan (Hedera helix), jela te kupine i maline (Rubus sp.).

Glavno rekreativno područje Medvednice nalazi se baš u ovim šumama (vršna zona planinarskih domova i skijaški spustovi).

8. Šuma gorskog javora i običnog jasena
(Chrysanthemo macrophylli-Aceretum pseudoplatani /Ht.1938/Borh.1962)

Ova šumska zajednica pojavljuje se azonalno u pojasu bukovo jelovih šuma, na vlažnim i zaklonjenim uvalama u kojima se zimi nakupljaju veće količine snijega, u visinskoj zoni od 800 do 1000 m n.v.

U sloju drveća prevladavaju tzv. plemenite listače: gorski javor, obični jasen, gorski brijest, a česte su i vrste iz okolnih bukovo-jelovih šuma, jela, bukva i javor mliječ.
U sloju grmlja , uz vrste iz sloja drveća, prevladava crvena bazga (Sambucus racemosa).
Sloj prizemnog rašća vrlo je bujan i bogat vrstama od kojih su najznačajnije srebrenka (Lunaria rediviva), šumski starčac, gronjasti vratić (Tanacetum macrophyllum), smeđa iglica (Geranium phaeum), šupaljke (Corydalis sp.), lazarkinja, režuhe (Cardamine bulbifera, Cardamine enneaphyllos), kozja brada (Aruncus dioicus), lopuh (Petasites sp.), paprati (Athyrium filix femina, Dryopteris filix mas) i dr.

Glavni lokaliteti su okolica Tomislavovog doma, Bažulovka, okolica piramide, Željezničara i Runolista, područje oko izvora potoka istočna Bistra prema lugarnici Oštrica, padine malog Sljemena, okolica Rauchove lugarnice. U ovom dijelu Medvednice nalaze se i najljepši primjeri ove zajednice u Hrvatskoj, a prvi put je ovdje i opisana.

9. Šuma tise i lipe
(Tilio-Taxetum Glavač 1959)

Ova azonalna šumska zajednica javlja se fragmentarno na sjevernim stjenovitim strmim padinama Medvednice (Horvatove stube, Orlove stijene, Velika peć) u pojasu brdske bukove šume.

U sloju drveća najzastupljenije vrste su velelisna lipa , tisa (Taxus baccata) i gorski javor, a dolaze još i bukva, obična jela, crni jasen, crni grab (Ostrya carpinifolia) i dr.
U sloju grmlja značajne su , osim lipe i tise, kurike (Euonymus latifolia i Euonymus verrucosa), lijeska, mukinja (Sorbus aria) i vrste iz sloja drveća.
U sloju prizemnog rašća značajne su jelenak (Phyllitis scolopendrium), slezenica (Asplenium trichomanes), oslad (Polypodium vulgare) i mahovinasta merinka (Moehringia muscosa), zatim srebrenka, žuta mrtva kopriva (Galeobdolon luteum), resulja i kupina.

Budući da je tisa kao reliktna i rijetka vrsta zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, zajednica se nalazi pod zaštitom. No, tisa, a s njom i tipski građena zajednica, na mnogim je mjestima potpuno nestala pa ostale lokalitete treba najstrože zaštititi.

10. Šuma hrasta medunca i crnog graba
(Ostryo-Quercetum pubescentis Ht.1938)

Na području Medvednice ova zajednica pojavljuje se ekstrazonalno gdje su sastojine hrasta medunca ostatak termofilne tercijarne vegetacije koji se nakon oledbe i prodora srednjoeuropskih mezofilnih vrsta zadržao samo na ekstremno suhim staništima.
Na Medvednici ova šumska zajednica zauzima ograničene površine sa specifičnim uvjetima, kao što je to slučaj na lokalitetima iznad Podsusedskog Dolja, Kameni svatovi, rezervat šumske vegetacije Gračec-Lukovica-Rebar, iznad kamenoloma kod potoka Bliznec, u istočnom dijelu stjenovitih vrhova Oštrec-Pečovje-Vitelnica, te na ulazu na potok Trnava. To su izrazito termofilna, južna staništa, većih nagiba na kojima se snijeg najprije otopi i voda ocijedi.

U sloju drveća osim hrasta medunca i crnog graba javlja se crni jasen, maklen (Acer monspessulanum), u sloju grmlja mukinja, drijen (Cornus mas), brekinja, hudika (Viburnum lantana), ruža (Rosa arvensis).
Zahvaljujući rijetkim krošnjama i obilju svijetla sloj prizemnog rašća vrlo je bujan. Nalazimo gronjasti vratić (Tanacetum corymbosum), modro vrapčje sjeme (Lithospermum purpurocoeruleum), Salamunov pečat (Polygonatum officinale), obični dubačac (Teucrium chamaedrys), zvjezdan (Aster amellus), medeniku (Melittis melissophyllum) i dr.

11. Šuma crne johe s drhtavim šašem
(Carici brizoides-Alnetum glutinosae Ht.1938)

Lokaliteti ove zajednice na Medvednici su vrlo uski pojasevi uz potoke Trnava, Markuševački potok, Bliznec, Mikulić, Vrapčak, Šupljak, Bistra, Rakova noga, Pustodol, Reka. To su najvlažniji položaji, često izvrgnuti poplavama, tj. manje zaravni uz potoke i staništa na koje se slijeva voda (atmosferska i cjedna) s viših položaja i okolnih strmih padina.

U sloju drveća prevladava crna joha, a u sloju grmlja lijeska, crna bazga (Sambucus nigra), svib, rakita (Salix purpurea) i kurika.
U sloju prizemnog rašća dominira drhtavi šaš (Carex brizoides) s nizom vrsta vlažnih staništa, kao što su šaš (Carex pendula), preslice (Equisetum sp.), hmelj (Humulus lupulus), perunika (Iris pseudacorus) te drugi higrofiti, čineći tipični sastav ili uz ove vrste vrlo brojno pridolaze elementi grabovih šuma na koje se naslanjaju.

Ova zajednica izrazito je reliktnog karaktera i na ovim se staništima održala od glacijala. Dinamika kolebanja podzemne vode važan je čimbenik razvitka zajednice pa je posljednjih godina zbog izgradnje hidroenergetskih i meliorativnih sustava njezin areal smanjen.

12. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba
(Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić1959/Rauš1969)

Ova, inače vrlo poznata i istražena zajednica nizinske Hrvatske, na Medvednici se pojavljuje samo na području parka Stubički Golubovec. Hortikulturnim oblikovanjem promijenila je svoju fizionomiju i većim dijelom pretvorena u park engleskog tipa.

Florni sastav je vrlo bogat i raznolik, a čine ga u sloju drveća hrast lužnjak (Quercus robur i obični grab. Rjeđe se javljaju bukva, klen (Acer campestre), malolisna lipa (Tilia cordata), srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa), divlja kruška (Pyrus pyraster), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i dr.
Sloj grmlja najčešće čine : lijeska, obična kurika, crvena hudika, glogovi (Crataegus sp.) i dr., dok su u prizemnom sloju brojne mezofilne vrste koje indiciraju svježa i ocjedita, ali ne mokra i plavljena staništa: šumski cecelj (Oxalis acetosella), šumarica, Salamunov pečat, kopitnjak, bršljan, šumska jagoda (Fragaria vesca), mišjakinja (Stellaria holostea), plućnjak , lazarkinja, gavez (Symphytum tuberosum) i dr.