Špilja Veternica

NAZAD

Špilja Veternica nalazi se u jugozapadnom dijelu Medvednice, iznad sela Gornji Stenjevec. Udaljena je nepunih 9 km od centra Zagreba.

Zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1979. godine.

Dobila je ime po struji vjetra koja se javlja na ulazu uslijed razlika u temperaturi zraka tijekom godine (stalna temperatura špilje je oko 10° C). Ulaz u špilju se nalazi na nadmorskoj visini od 320 m.

Zagrebački speleolozi kontinuirano istražuju špilju i crtaju nacrte podzemnih hodnika još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Ukupna duljina do sada istraženih kanala iznosi 7128 metra, a dužina glavnog kanala iznosi 2622 m. Ukupna vertikalna razlika iznosi preko 200 metara.

Geologija

Zašto je špilja Veternica nastala baš u ovom dijelu Medvednice?

Jugozapadni dio Medvednice krško je područje, te u tom pogledu podsjeća na južnije dinarske predjele. Poput drugih krških područja ovaj je dio izgrađen od vapnenca i vapnencu slične stijene koju nazivamo dolomit. Voda lako otapa ove stijene i uzrokuje nastanak različitih površinskih i podzemnih krških oblika.

Špilja je nastala tijekom pleistocena, koje je počelo prije 1,8 milijuna godina, a završilo prije 10.000 godina. U to vrijeme izmjenjivala su se ledena i međuledena doba. Poniranjem s područja Ponikvi duž pukotina u stijenama, smjerom sjeverozapad-jugoistok, voda je u podzemlju pronašla najlakši put i potekla na dodiru dvaju vrsta stijena: litotamnijskog vapnenca i dolomita ispod nje.

Šupljikavi litotamnijski vapnenac vidljiv je u stropu špilje. U njegovu nastanku tijekom geološkog razdoblja miocena (prije oko 16 milijuna godina) važnu ulogu imala je crvena alga Litothamnium . U njemu se mogu zapaziti okamenjeni gomolji algi, ljušture školjaka i ježinaca (npr. rod Clypeaster - *SUVENIR) , a nađeni su i zubi morskog psa. Sivi dolomit koji se nalazi ispod njega taložio se u plitkom moru u doba trijasa (prije oko 225 do 195 milijuna godina).

Špiljski ukrasi

Podzemna voda u kršu tvrda je zbog otopljenog vapnenca. Špiljski ukrasi ili sige nastaju taloženjem vapnenca u bezbroj čudesnih oblika. Sige se međusobno razlikuju oblikom i načinom postanka. U Veternici nalazimo stalaktite, stalagmite, stalagnate, zavjese, heliktite, špagete (tanke cjevčice koje predstavljaju početnu fazu oblikovanja stalaktita) i mnoge druge. Mogu rasti različitom brzinom, ali uzima se da je prosječna brzina rasta od 1 do 2 mm na godinu.

kameni slap

Paleontologija

Ulaz u špilju Veternicu oduvijek je bio poznat okolnom stanovništvu. Naš poznati paleontolog i geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi je spominje u svom radu iz 1899. godine.

Paleontološka istraživanja u špilji Veternici rađena su u nekoliko navrata od pedesetih godina prošlog stoljeća. Iskopavanja je vodio akademik Mirko Malez. Nađeni brojni nalazi odjeknuli su u znanosti i svrstali špilju Veternicu među važna paleontološka nalazišta u ovom dijelu Europe.

Naslage su podijeljene na dva dijela:

Gornji dio naslaga istaložio se tijekom holocena (započeo prije oko 10 tisuća godina, a traje do danas). Nalazi iz tih naslaga pripadaju mlađem kamenom dobu, zatim brončanom i željeznom dobu, te rimskom periodu. Nađeno je nekoliko dobro očuvanih lubanja vrste čovjeka Homo sapiens sapiens , te fragmenti keramike i zemljanih posuda, šiljaka od jelenja roga i drugo. Iz razdoblja rimske kulture pronađeni su rimski novčići (rimskih careva Valentinijana II., Gracijana i Teodozija I.), fibula (brončana kopča za zakopčavanje odjeće) i svjetiljka uljanica.

Ispod ovih slojeva su starije naslage koje su nastale za vrijeme posljednjeg ledenog doba, tijekom gornjeg pleistocena (započelo prije 150 tisuća godina, a završilo prije oko 10 tisuća). Unutar ovih naslaga najobilniji su nalazi špiljskog medvjeda (više od 90% svih nalaza). U zidu ulaznog dijela špilje nađena je kamena niša u koju su neandertalci uredno ukapali lubanje špiljskog medvjeda, što upućuje na štovanje kulta špiljskog medvjeda. Tragove špiljskog medvjeda nalazimo također u ulaznom dijelu špilje u obliku uglačanih dijelova stijena, tzv. medvjeđa brušenja, uz koje su se medvjedi kretali radi lakšeg snalaženja u mraku. Uz špiljskog medvjeda ( Ursus spelaeus ), obilni su i nalazi špiljskog lava i leoparda, špiljske hijene, nosoroga, pragoveda, golemog jelena, zatim okamenjenih kosti šišmiša, glodavaca, zvijeri poput divlje mačke itd.


čeljust špiljskog medvjeda, može se vidjeti u samoj špilji


lubanja špiljskog medvjeda, HAZU


Kamena niša - vrtložni lonac

Uz životinjske kosti pronađeni su i različiti alati (SUVENIR!) neandertalskog pračovjeka (Homo sapiens neanderthalensis) koji su dokaz da je špilja služila ondašnjim brojnim lovcima kao sklonište i boravište. U kulturi koju je ostvario neandertalac (musterijanska kultura) najtipičnije izrađevine bile su kremeni šiljci, strugala, bodeži i drugo koji su izrađivani od kamena i kostiju. Služili su za obradu drveta ili kože, kao sječiva za meso ili oružje pri lovu.


oruđe iz Veternice (Slika iz knjižice Zagreb prije Zagreba, 1994. Muzej grada Zagreba)

Također su nađeni tragovi paljenja vatre i nagorjele kosti životinja. Smatra se da je pračovjek u početku često nastanjivao špilju Veternicu. Međutim, u jednom trenutku došlo je do urušavanja i gotovo je potpuno zatrpan ulaz u špilju. Od tada ljudi više nisu živjeli u njoj već su u nju samo povremeno ulazili radi lova na medvjede.

Većina nalaza iz špilje Veternice danas je pohranjeno u Zavodu za geologiju i paleontologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti http://www.hazu.hr/Zpal-geo.html.




Živi svijet Veternice

Većina posjetitelja špilje na prvi pogled zaključuje da u špiljskim uvjetima nije moguć život-tama, gole oštre stijene, malo hranjivih tvari… Ipak, promatrajući biospeleološkim očima, osim šišmiša, naići ćemo na mnoštvo različitih organizama prilagođenih životu u podzemlju. Koje su to prilagodbe? Gubitak pigmenta, krila, očiju, usporen metabolizam i smanjena potreba za hranom, te razvoj osjetila opipa i mirisa, neke su od prilagodbi tih životinja.

Gdje žive?

Dva su osnovna staništa za organizme koji žive u špiljama: vodena i kopnena. Voda je jedan od najvažnijih čimbenika u podzemnim staništima. U Veternici, u kanalima iza turističkog dijela, se nalazi 15 vodenih tokova koji potječu sa šireg slijevnog područja jugozapadnog dijela Medvednice. Iako bogata vodotocima, ne obiluje u istoj mjeri i vodenom faunom. Zasada su utvrđeni rakušci Niphargus stygius likanus , te pijavica iz roda Trocheta.


rakušac (Niphargus stygius likanus)

Kopnena fauna dominira vrstama i brojnošću, kao i iznimnim brojem endema. Neke vrste nikad ne izlaze iz špilje, tu se rađaju, žive i umiru (Troglobionti) npr. špiljski trčak Anophtalmus kaufmanni weingärtneri , podvrsta endemna za podzemlje Medvednice.


špiljski trčak (Anophtalmus kaufmanni weingärtneri)

Drugi se povremeno izlaze na površinu (Troglofili) – npr. šišmiši, zatim neki leptiri. Na ostacima drvene građe pojavljuju se i plodišta gljiva iz roda gnojštarki Coprinus.


veliki potkovnjak, Rhinolophus ferrumequinumleptir (Scoliopteryx libatrix)

Oni koji slučajno zalutaju u podzemlje nazivaju se Troglokseni.

Šišmiši
Vrste šišmiša zabilježene u špilji Veternici
Kako izgleda hranidbeni lanac u špilji Veternici?