Medvednica obiluje potocima i izvorima. Oborinske se vode brzo slijevaju, ovisno o nagibu i sastavu terena. Na škriljavcima koji su nepropusni, vode je više i javljaju se izvori, primjer je potok Bliznec koji je duboka potočna dolina. Na vapnenačkim i dolomitnim stijenama koje su propusne, nema površinskog otjecanja vode, već se oblikuju tipični krški oblici (npr. širi prostor Ponikava).

Flash 9 (1,23 MB)
>> Za pregledavanje ovog sadržaja potreban vam je Flash player verzija 9.


Izvori Medvednice su općenito skromnog kapaciteta, ali su mnogobrojni, što omogućuje opskrbu vodom manjih naselja, te su manjim dijelom uključeni u gradski vodoopskrbni sustav. Glavnina ih izvire iznad 750 m.n.m. i u pošumljenim područjima, pa na tim prostorima nema opasnosti od erozije o kojoj inače treba posebno voditi računa.

Izdašnost izvora, a samim time i protoka u potocima uvjetovana je padalinama. U središnjem dijelu prisojne strane (južna-okrenuta suncu), Medvednice javlja se oko 60-tak izvora, a izvori koji su predviđeni za korištenje u sistemu vodoopskrbe sljemenske zone imaju prosječno raspoloživu količinu vode od oko 18 l/sekunda.

Na području Medvednice ima nekoliko toplih izvora različite kvalitete i izdašnosti (Stubičke Toplice, Zelina, Gornja Dubravica). Javljaju se na rasjedima, gdje voda zagrijana u dubini zemlje prolazeći kroz karbonatne stijene izbija na površinu. Takva su i Sutinska Vrela kod Podsuseda.

Slani potok izvire na zagorskoj strani Medvednice, a ime mu dolazi od slanog okusa vode od soli NaCl. Poznat je po tome što se tu već 1347. godine na ovom području vadila sol iz bunara zvanih «šokoti» (od mađarske riječi sokut –slani bunar) no kako je proizvodnja bila slaba ubrzo je prestalo vađenje soli.

Potoci Medvednice su izrazito brdskog tipa; gornji tok je strm, a donji položit.

Vodotoci južne padine Medvednice, zahvaljujući brojnim izvorima i sakupljanju oborinskih voda s obližnjih padina bogati su vodom cijele godine. Bogatstvo vode dokazuju i mnogi nekadašnji mlinovi, posebno na potoku Miroševcu koji dobiva vodu iz brojnih pritoka u gornjim dijelovima Medvednice: Ribnjak, Jelovčina, Suhodol, Trnava, Bidrovac. U srednjem toku Trnave nalazi se najjače vrelo na Medvednici – Tisova peč . To vrelo danas je djelomično kaptirano i služi za opskrbu vodom.

Potok Markuševac izvire nedaleko od planinarskog doma «Puntijarka» na 991 m. Kraj potoka Markuševca nalaze se dva jaka izvora, Mrzljak Srednji i Mrzljak Donji . Svoj tok završava utokom u potok Štefanec.

Od posebnog značenja za grad Zagreb, zbog perivoja Maksimir, je potok Bliznec , koji izvire u najvišim predjelima Medvednice, između vrhova Sljeme 1033 m i Puntijarka 991 m, u blizini 12 m visoke stijene Šumarev grob. Potok nema jedan izvor, nego se voda sakuplja iz niza strmih jaraka.

Potoci Medveščak, Kraljevac, Zelengaj i Jelenovac , spuštajući se niz južne padine Medvednice, dopiru u samu gradsku jezgru. U dolini potoka Medveščaka je snažni izvor i poznato izletište Kraljičin zdenac .

Kuniščak skuplja vodu s nižih područja Medvednice. Potok Črnomerec u gornjem toku čine dva kraka: Črnomerec i Mrzlak koji dalje teku pod zajedničkim imenom Črnomerec. Na mjestima ima lijepih prirodnih kaskada.

Na zapadnom dijelu južne padine Medvednice protječe Kustošak, Mikulić potok i Vrapčak.

Najveći je Vrapčak, k tome još ima i posebno značenje zbog najljepšeg slapa na Medvednici Sopot . Sopot je 9 m visoki slap u pećinastom klancu srednjeg toka potoka Vrapčaka. Skoro cijelog ljeta ovdje se može naći ugodno osvježenje, no koncem ljeta obično presuši.


slap Sopot

Posebno značenje imaju Ponikve , kroz koje protječe tri potoka. Najjači je Jezeranec, zatim Javorščak , koji izvire «Jambrišakovim vrelom» podno male pećine na Ponikvama. To je najjače i najljepše vrelo na Ponikvama. Između tih dvaju potoka teče potok Slivnjak.

Jambrišakovo vrelo

Na slivnom području rijeke Krapine, unutar okolice Zaprešića, postoji pet važnijih vodotoka : Ivaniščak, Kutinci, Poljanica , Bistra i Dedina.

Bistra je najveći i vodom najbogatiji potok, vodu dobiva iz jakog izvora Mrzla voda . Zanimljivo to da uz sam potok ima niz sumpornih izvora koji ovom području daju posebnu vrijednost u zdravstvenom pogledu. Ukupna dužina potoka Bistre iznosi 11 km. Krajnji potok na istočnom području Zaprešića je Dedina.

Potoci su ugroženi od izgradnje u neposrednoj blizini, agresivnih hidrotehničkih mjera kojima se mijenja njihov izgled, onečišćenjem fekalnim i drugim otpadnim vodama, te odlaganjem krupnog otpada. Posebno su ugroženi potoci na krškom terenu iz razloga što se sve površinsko onečišćenje oborinskim vodama procjeđuje u podzemlje i time zagađuje vodotoke. Uz potoke se razvija tipična obalna vegetacija, naročito šumska zajednica crne johe s drhtavim šašom. Značajna je fauna potoka koja sadrži niz ugroženih i endemičnih svojti.