Kenozoik
(66 milijuna godina do danas)

NAZAD

KENOZOIK se dijeli na tercijar i kvartar

Tercijar (66 milijuna godina do 1,6 milijuna godina)

Tercijarne naslage zauzimaju najveću površinu Parka. Okružuju centralno područje koje je izgrađeno od magmatskih i metamorfnih stijena. Predstavljene su manjim dijelom paleogenskim naslagama (fino klastične naslage, glinoviti i pjeskoviti lapori) u izmijeni s pješčenjacima.

Najznačajnije stijene tercijara su tortonski litotamnijski vapnenci kojih najviše ima na području Bizeka i potoka Vrapčaka. Kamenolom Bizek sadrži veoma bogate fosilne ostatke faune plitkog mora. Litotamnijski vapnenac je značajan zato što izgrađuje Zagrebačku katedralu, te mnoge portale gornjogradskih kuća.

Litotamnijske stijene i trijaski dolomiti čine jedinstvenu karbonatnu zonu u zapadnom dijelu Parka. Na taj način je formiran izdvojeni krški džep unutar okolnog nekrškog područja. Prisutni su brojni krški oblici poput špilja, vrtača, i dolina. Geomorfološki spomenik prirode «Špilja Veternica» nalazi se u ovom području, a razvio se duž kontakata između dolomitnih i vapnenačkih naslaga. Slično značenje imaju i Horvatove stube i vapnenačko podruje Lipe i Roga.


Horvatove stube

Prije otprilike 66 milijuna godina kada se mijenjaju dvije ere, mlađi kenozoik i stariji mezozoik nailazimo na tragove koji svjedoče o masovnom izumiranju vrsta.

Malo kasnije nalazimo se u prostranom Tethys oceanu u čijim sedimentima ima mnogo materijala s ne tako dalekog kopna, s fragmentima većine vrlo starih stijena, koje se i danas nepromijenjene nalaze u trupu Medvednice i dosta biogenog materijala.

U tom relativno mladom dobu geološke povijesti Zemlje došlo je do jakih tektonskih pokreta u cijeloj Europi. Na taj način su izdignuti i nastali lanci Dinarida, Alpa i Karpata. Tada je Medvednica bila većim dijelom kopno, jedino su kroz jedno kratko vrijeme (otnang) bila slatkovodna jezera. Blizu sela Planina mogu se naći jezerski sedimenti konglomerati, pješčenjaci, lapori i vapnenci u kojima su nađeni slatkovodni fosili školjaka kongerija, mali ostrakodi i listovi kopnenog bilja.

Prije 24 milijuna godina svuda je debelo more i događaju se dramatične promjene, kolaps sredozemnog mora Tethysa uz nastanak mlađeg Paratethysa.

20 milijuna godina prije postojali su zadnji vulkani u današnjem istočnom dijelu Medvednice, te močvare u kojima će nastati ugljen kod Planine.

Prije oko 20 milijuna godina (karpat) more prodire u današnju Panonsku nizinu, a središnji dijelovi Medvednice strše kao otok u moru koje se naziva Paratethys, poznatije kao Panonsko more. U pješčenjacima se mogu naći ramenonožac Terebratural i glavonožac Aturia , dok su u laporima nađene foraminifere.

glavonožac Aturia

U badenu kada postoji plitko i toplo more, rasli su koraljni grebeni i crvene alge Lithothamnium vidljive u špilji Veternici, dok su u zoni jakih valova živjeli školjkaši debelih ljuštura poput vrste Pecten i veliki ježinci Clypeaster (većina tih fosila može se vidjeti prilikom obilaska Vetrenice). Te sve fosile nalazimo u biogenom vapnenačkom sedimentu litavcu, koji se vadio u srednjem vijeku u kamenolomu Gornje Vrapče, a kasnije u Dolju i Bizeku.

Od litavaca je građena katedrala u Zagrebu, južni i zapadni dio Banskih dvora, te portali gornjogradskih kuća.


alga Lithotamnium


ježinac Clypeaster školjka Pecten

Glavno izdizanje Gore odvijalo se prije 12 milijuna godina, kada se uz stare rasjede paralelne dinarskom pružanju izdignula planina-horst, čiji dijelovi su pokraj današnje Medvednice, na jednu stranu Samoborsko gorje, a na drugu Kalnik. Za vrijeme glavnog izdizanja vjerojatno se prekinula veza nekadašnjeg velikog mora, koje je okruživalo izdignut planinski niz, sa "sredozemljem", što je dovelo do njegova kasnija oslađivanja i kolapsa. Geološki gledano, izdizanjem centralnog dijela današnje Medvednice, koje je počelo poretkom tortona, nastali planinski masiv poprimio je strukturu horsta i takvu je zadržao do kraja dacija, kada je ta struktura dijelom razorena, zbog reversnog rasjedanja i kretanja centralnih dijelova prema sjeveroistoku, što je dovelo do navlačenja i boranja.

Uz obale Medvednice koja je stršala kao otok u pravome moru Paratethysu taložili su se karakteristični litoralni sedimenti, više ili manje ispunjeni odlamanim fragmentima starijih stijena. Tako u njima možemo naći odlomke praktički svih stijena koje su izgrađivale ondašnji otok, a po kojima i danas, krenemo li u šetnju Medvednicom, koračamo. Taj obalni pojas moguće je pratiti i sada, smo što je on sa sjeverne strane osjetno niže, što se može objasniti kasnijom jakom tektonikom. O takvim lomovima i izdizanju svjedoči i vidljiva stuba između Donjega i Gornjega grada.

Blizu Podsuseda i Dolja nađeno je mnoštvo fosilnih riba, fosilne kosti usatog kita, kosti sirena (morskih krava), zubi morskih pasa.

rekonstrukcija usatog kita u Podsusedu

Poznati listićavi kremični lapor, tzv. Tripoli nastao je u moru djelovanjem algi kremenjašica, koje su bile vrlo sitne, tako da ih možemo gledati uz povećanje od 800 puta.

Na kopnu su rasla stabla (sarmat) čije je lišće nošeno vjetrom dospjelo u more, te je nađeno fosilizirano u laporima Panonskog mora kraj sela Dolje. Mogu se naći uobičajene vrste drveća hrast, vrba, bukva, ali i mediteranskog bilja kao lovor, fikus, cimetovac, koji ukazuju da klima tada bila toplija nego danas.

Nakon toga dolazi do promjena jer je Panonsko more izgubilo vezu s otvorenim Sredozemnim morem, te je nastupilo oslađivanje Panonskog mora. Mnogi morski organizmi izumiru, no pojedini su se prilagodili životu u bočatoj vodi, tako da se školjka Cardium prilagodila tom životu i sad se naziva Limnocardium. U tom razdoblju (panon) žive i druge vrste kongerija, puž Melanopsis, šareni puž Theodoxus čije fosilne ostatke nalazimo u naslagama u okolici Markuševca.

U razdoblju ponta Panonski bazen se pretvorio u niz slatkovodnih jezera, koje nastanjuju novi organizmi; primjerice puževi s napuhnutim zadnjim zavojem ( Limnaea, Zagrabica, Boskovicia, Lytostoma, Valenciennesia ), sitni pužić Micreomelania, novi rodovi rebrastih školjaka ( Limnocardium, Paradacna, Pteradacna, Didacna ). Tu su živjele i bridaste školjke kongerije Congeria rhomboidea koja ima oblik romba.

U okolici Okrugljaka u Rhomboidea naslagama (pjeskoviti i glinoviti lapori i slabo vezani pijesci) nađena je bogata zbirka tih fosila još u prošlom stoljeću.

Prije pet milijuna godina jezera koja su preostala od Panonskog bazena su se isušila i Medvednica je konačno postala kopno.

Kvartar (1,6 milijuna godina do danas)

Idući dalje ulazimo u ledeno doba, višekratnu izmjenu toplijih i hladnijih razdoblja koja su zajedno trajala čak 2 milijuna godina poznata kao pleistocen. Posljednja oledba u tome nizu glacijal Würm trajala je stotinjak tisuća godina. Prije 43 tisuće godina, kada je neanderatlski lovac musterijanske kulture istjerao špiljske medvjede iz špilje Veternice i bespravno se u nju uselio, mogli bi uzeti kao nekakav početak današnjeg Zagreba. Uz ledena doba vezano je u ovim krajevima i taloženje velikih količina finozrnatog sedimenta donesenog vjetrom, tzv. prapora ili lesa.

Sjeveroistočni dio Gore još uvijek je nemiran na što ukazuju brojni potresi s epicentrom negdje oko Kašine. Tu možemo naći i terenske dokaze koji iznenađuju, potoci Suhopot, danas desni pritok Kašine i Vukov Dol, koji su nekad pripadali slivnom području Hrvatskoga zagorja. Uzrok njihovom današnjem tečenju na drugu stranu je recentno izdizanje njihova zaleđa. Zanimljivo je i to da je rijeka Sava probila svoj današnji koridor, svladavši barijeru kod Podsuseda, otprilike prije desetak tisuća godina, ili još jednostavnije rečeno na samom kraju posljednjeg ledenog doba. Tada se, nekada dugački i jedinstveni masiv razdvojio na tri manje geografske cjeline: Samoborsko gorje, Medvednicu i Kalnik. Od tog vremena do danas Sava je nataložila ogromne količine šljunka i pijeska cijelom svojom dolinom, a ponegdje je debljina takvih naslaga i do četrdesetak metara.