Dvorci

Kulmerov dvorac u Šestinama

Posljednji medvedgradski gospodar, Stjepko Gregorijanec, sagradio je ovaj dvorac u Šestinama još u 16. stoljeću, te se s obitelji preselio u njega 1590. godine, kada je Medvedgrad porušen u razornom potresu. Kasnije je dvorac bio u vlasništvu obitelji Zrinski, Čikulin, Sermage i Kulmer. Posljednji vlasnik dvorca bio je istaknuti slikar Ferdinand Kulmer koji je nakon Drugog svjetskog rata ostao bez svih svojih posjeda, pa i ovog. Dvorac je pred kraj rata potpuno razoren u požaru i eksploziji municije, a iz ruševina je iskrsnuo početkom 21. stoljeća kada ga je kupila i ponovo izgradila privatna tvrtka. Iako zatvoren za posjetitelje, impresivni neorenesansni dvorac na brijegu iznad Šestina i danas podsjeća na slavne dane hrvatskog plemstva.

Kurija Junković u Gornjem Stenjevcu

Kurija Junković, središte nekadašnjeg gornjostenjevačkog vlastelinstva, u povijesnim se dokumentima spominje od sredine 16. stoljeća. Posjed je bio u vlasništvu obitelji Vojković, Rattkay, Rauch i Sermage, a 1825. kupuje ga obitelj Junković čiji je grb uzidan u zabatu iznad balkona na zapadnom pročelju zgrade. Park koji okružuje dvorac zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a u njemu živi i jedna elegantna petstogodišnjakinja: azijska platana (Platanus orientalis). Prastara ljepotica impresionira posjetitelje svojim moćnim deblom opsega 6,5 m i promjera 2,1 m i usprkos godinama potpuno je zdrava.

Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri

pp-medvednica-dvorci-3

Najznamenitije zdanje mjestašca Gornja Bistra bez sumnje je dvorac Oršić. Nalazi se na kraju južnog odvojka s glavne bistranske ceste, na samom rubu Medvednice. Svoje raskošno barokno zdanje skriva od pogleda bujnim krošnjama duge ulazne aleje grabova.
Dvorac je sagradio grof Krsto Oršić, a njegovi su nasljednici ovdje boravili čitavo stoljeće. Od Oršića ga je otkupio francuski grof Carion koji ga je uredio u najljepši dvorac Hrvatskog zagorja. Grofa je narod opisivao kao “čovjeka izvanrednog ukusa i velike kulture”, a dijelovi unutrašnjosti dvorca među najočuvanijim su primjerima profane barokne arhitekture u Hrvatskoj. Doba grofova i plemenitaša prestaje pobjedom komunista u Drugom svjetskom ratu kada nacionalizacijom dvorac prelazi u ruke i službu naroda, a njegovu namjenu diktiraju razne društvene potrebe. Tako je jedno vrijeme obavljao društveno korisnu funkciju doma za posrnule djevojke koje su sa zagrebačkih ulica ovdje slali u izolaciju. Kasnije postaje dječje oporavilište, a danas je ovdje Specijalna bolnica za kronične bolesti djece.

Dvorac Golubovec između Donje i Gornje Stubice

pp-medvednica-dvorci-4

Na pola puta između Donje i Gornje Stubice, u očaravajućoj park-šumi pored Vilinskih poljana, nalazi se romantični dvorac Golubovec, koji je nekada pripadao velikom susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu. U 17. i 18. stoljeću njegovi su vlasnici susedgradski Mallakoczy i zelinski Domjanići, a Regina Domjanić odlučila je na mjestu skromnije zgrade sagraditi raskošni barokni dvorac. Vrijedni je perivoj oko dvorca zasluga zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je posjed kupio početkom 19. stoljeća. Perivoj je dizajniran po uzoru na engleske pejzažne parkove i vrijedan je primjer vrtne arhitekture tog doba.

Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici

Gornja Stubica poznata je po Velikoj seljačkoj buni iz 1573. godine, koja je postala sinonim borbe “malog čovjeka” za pravdu. Tom su povijesnom događaju posvećene i dvije najuočljivije gornjostubičke građevine: dvorac Oršić u kojem je smješten Muzej seljačkih buna te uz njega veliki spomenik Matiji Gupcu.

Zanimljivo je da se Muzej seljačkih buna smjestio baš u dvorcu Oršić podignutom na mjestu obitavališta omraženog plemstva protiv kojeg su se seljaci i pobunili. Zanemarimo li bijes ugnjetavanih seljaka, mora se priznati kako je ovaj dvorac zaista lijepo barokno zdanje. Podigao ga je 1756. grof Krsto Oršić na mjestu nekadašnjeg srednjevjekovnog kaštela čiji su ostaci sačuvani u dvorištu. Postav muzeja ne ograničava se samo na brojne seljačke pobune, nego obuhvaća cjelovito razdoblje feudalizma od srednjeg vijeka pa sve do ukinuća kmetstva 1848. Ovaj je dvorac jedan od rijetkih u Hrvatskom zagorju oko kojega u vrijeme izgradnje nije bio uređen perivoj. Razlog su tome iznimni vidici što se odavde pružaju na Stubičku dolinu i sjeverne obronke Medvednice pa ih je dvorac naprosto “posudio” umjesto da stvara vlastite parkovne vizure. Ipak, danas možete uživati u lijepom perivoju kojega je za otvaranje Muzeja 1973. projektirao Dragutin Kiš.

U perivoju uz dvorac podignut je impresivni spomenik Seljačkoj buni i njezinom vođi, rad kipara Antuna Augustinčića. Na reljefu iznad Petrice Kerempuha, najpoznatijeg zagorskog “trubadura”, kao da je u bronci “ispričan” sadržaj njegovih balada: krvava se svakidašnjica isprepliće s bićima iz zajedničke mašte izmučenog puka.

Dvorac oživi svake godine početkom lipnja, kada se u njegovu perivoju održava raskošan viteški turnir, na kojem posjetitelji mogu vidjeti kako su se vitezovi borili na konjima, kako su opsjedali gradove i kako su ratnici odmjeravali svoju snagu i vještinu baratanja oružjem. Organiziran je i sajam srednjovjekovnih tradicijskih obrta, kao i zabavne edukativne radionice te igraonice za djecu.