Biljni svijet

Biljni svijet Medvednice vrlo je bogat, raznolik i zanimljiv. Flora, rimska boginja proljeća i cvijeća, dosad na Medvednici bilježi 1205 vrsta i podvrsta, što čini oko 23% ukupne vaskularne flore Hrvatske.

Raznolikost biljnog svijeta Medvednice velikim je dijelom posljedica klimatskih promjena koje su se događale u Zemljinoj povijesti. Medvednica je prijelazno područje na kojem se susreću vrste različitih biljno-geografskih regija. Osim toga, ljudskim je djelovanjem stvoren vrijedan mozaik travnjaka, vinograda, voćnjaka i obradivih površina s različitim ratarskim kulturama, koji zajedno s prirodnim staništima uvećavaju biološku raznolikost svojim vrstama.

Šume

Biljni pokrov Medvednice najvećim dijelom predstavljaju prirodne i očuvane šume. Zbog razvedenosti reljefa, raznovrsnih geoloških podloga i tipova tla ovdje se pojavljuje čak 12 šumskih zajednica, koje pokazuju izrazitu zonaciju, tj. raspodjelu tipova ovisno o nadmorskoj visini i ekspoziciji.

Brežuljke u podnožju pokriva šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, čineći prsten oko čitave planine. Ova je šuma velikim dijelom iskrčena radi naselja i poljoprivrednih zemljišta. Na blagim padinama iznad 300 m raste šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena, tijekom jeseni vrlo posjećena radi sabiranja kestena. Na toplim, jugu izloženim grebenima pojavljuje se šuma hrasta kitnjaka s runjikom. Iznad kitnjakovih šuma pojavljuju se bukove šume koje prekrivaju najveći dio Medvednice: bukova šuma s bekicom jednoličnog sastava te ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom, znatno bogatija vrstama. Iznad 800 m dolazi prepoznatljiva panonska šuma bukve i jele. U vlažnim, hladnim uvalama vršnog pojasa mjestimično se pojavljuje šuma gorskog javora i običnog jasena. Zanimljiva je i reliktna šuma lipe i tise koja raste na vapnenačkoj podlozi na samo nekoliko lokaliteta (Horvatove stube, Lipa-Rog), a bogata je rijetkim i termofilnim vrstama. Na južnim padinama pojavljuje se na karbonatnoj podlozi termofilna šuma hrasta medunca i crnog jasena te šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom. Uz veće vodotoke u podnožju raste šuma crne johe s dugoklasim šašem, a osobitost je ovog brdskog područja tipična nizinska šuma hrasta lužnjaka i običnog graba koja raste u parku oko dvorca Golubovec.

Upravo zbog raznolikosti šuma na Medvednici 1963. je proglašeno čak 8 posebnih rezervata šumske vegetacije u kojima je gospodarenje svedeno na održavanje prirodne ravnoteže.

Kako su na Medvednici najrasprostranjenije šume bukve, narod je naziva „majkom svih šuma“. Od njezina drveta izrađuje se namještaj i brojni drugi korisni predmeti, a često su se u bukove šume tjerale svinje da se nahrane njezinim izdašnim plodovima – bukvicama. U sklopu Parka prirode nekoliko je zaista lijepih lokaliteta brdske bukove šume: šumski rezervati Mikulić potok – Vrabečka gora i Pušinjak – Gorščica.

Zaštićene biljke Medvednice

U Parku je zabilježena 91 strogo zaštićena vrsta. Jedna od strogo zaštićenih vrsta je i tisa (Taxus baccata), lijepa četinjača koja se uspješno uzgaja u gradovima, ali je na svojim prirodnim staništima diljem Europe vrlo rijetka i ugrožena. Na Medvednici pojedinačno raste na sjenovitim i vlažnim mjestima bukovih i bukovo-jelovih šuma, a u predjelu Horvatovih stuba i Lipe čini posebnu biljnu zajednicu – šumu tise i lipe. Najljepšom medvedničkom tisom smatra se ona na Krumpirištu, stara preko 1000 godina!

TisaTisa

TisaTisa

Od strogo zaštićenih vrsta na Medvednici možemo pronaći i dvije vrste ljiljana: kranjski ljiljan (Lilium carniolicum) i ljiljan zlatan (Lilium martagon). Njihovi prekrasni cvjetovi krase planinu od lipnja do kolovoza te su, usprkos zakonskoj zaštiti, česta meta nesavjesnih sakupljača.

Kranjski ljiljan (Lilium carniolicum)
Kranjski ljiljan (Lilium carniolicum)

Ljiljan zlatan (Lilium martagon)
Ljiljan zlatan (Lilium martagon)

Zaštićene su i sve medvedničke orhideje ili kaćuni. Žive na različitim staništima pa njihovi neobični cvjetići od proljeća do kraja ljeta ukrašavaju planinske livade, proplanke i rubove šuma, a možemo ih naći i u dubokom šumskom hladu. Za razliku od tropskih orhideja koje su česte u uzgoju, europske je kaćune izuzetno teško uzgajati. Oni, naime, ne vole seljenje: žive u simbiozi s posebnim gljivicama u tlu koje su jako osjetljive na bilo kakva gnojiva ili fungicide pa u kulturi najčešće ugibaju, a s njima ugibaju i kaćuni.

Kaćuni su izrazito prilagođeni oprašivanju kukcima, a posebno su u tome uspješne vrste roda Ophrys ili kokice. Njihovi cvjetovi oblikom, bojom, mirisom i drugim osobinama oponašaju izgled pojedinih kukaca, o čemu govore i njihova imena: kokica paučica (Ophrys sphegodes), kokica pčelica (O. apifera), kokica mušica (O. insectifera) i bumbarova kokica (O. fuciflora).

Kokica paučica (Ophrys sphegodes)
Kokica paučica (Ophrys sphegodes)

Kokica pčelica (O. apifera)
Kokica pčelica (O. apifera)

Kokica mušica (O. insectifera)
Kokica mušica (O. insectifera)

Bumbarova kokica (O. fuciflora)
Bumbarova kokica (O. fuciflora)

Ljiljane i orhideje na Medvednici ćemo sresti relativno rijetko i odmah ćemo primijetiti njihovu posebnost. Međutim, opasnost od izumiranja prijeti i nekim biljkama za koje se čini da dolaze u neiscrpnim količinama pa ih mnogi posjetioci Parka beru i ne sluteći da time doprinose njihovom uništavanju. U prvom redu to su proljetnice poput visibaba, šafrana, pasjeg zuba, kukurijeka i šumarica, a velika je šumarica (Anemone sylvestris) čak kritično ugrožena te joj diljem Europe prijeti neposredna opasnost od izumiranja.

Šumarica (Anemone sylvestris)
Šumarica (Anemone sylvestris)

Zato pozivamo posjetitelje da što češće dolaze u posjet prekrasnom biljnom svijetu Medvednice i ostave ga netaknutim kako bi mogli uživati u svakom sljedećem susretu s njim.

Gljive – posebno carstvo

Gljive su sasvim neobično i nedovoljno istraženo carstvo živih bića. One ne mogu vršiti proces fotosinteze kao biljke, a opet se ne mogu niti kretati poput životinja. Do danas je u svijetu opisano oko 100 000 vrsta gljiva, iako se pretpostavlja da je njihov broj daleko veći.

Na Medvednici je dosad zabilježena 81 vrsta gljiva od kojih su mnoge rijetke i ugrožene te stoga i uživaju zakonsku zaštitu. Zanimljiv je podatak da je dosad na Medvednici zabilježena i dvadeset i jedna vrsta gljiva koje nisu pronađene nigdje drugdje u Hrvatskoj! Imena su im neobična i mnogolika poput njih samih: smeđelisna prljavica, crvena trepavčica, ljubičasto-zelena koprenka, borova bodljočaška, kestenova gubovka, ljubičasto siva vlažnica, ljepolisna puževica, maslinasta pločica, crveneća livadnica, itd.

Za očuvanje biološke raznolikosti gljiva i drugih vrsta biljaka i životinja od velikog su značenja stara, mrtva stojeća i ležeća stabla u šumama. Zato gospodarenje šumama u Parku prirode zahtijeva i posebne mjere kao što su ostavljanje mrtvih stabala, povećanje udjela zrelih stabala, stabala s dupljama, itd.

Gljive se koriste u kuhinjama, medicini, pa i u religijskim ritualima još od najstarijih civilizacija, pa i medvednički izletnici često uživaju u okusima vrganja, lisičica, sunčanica, bukovača i drugih.

Potaknuti zovom prirode i novim trendovima u društvu mnogi se odlučuju na branje i konzumiranje gljiva, ali u to carstvo treba ulaziti s velikim oprezom. U Parku prirode Medvednica rastu i neke vrlo otrovne ili čak smrtonosne gljive! Zato je iznimno važno biti sasvim siguran da se radi o jestivoj vrsti prije nego odlučite ubrati neku gljivu.