Medvednica je izuzetno rijedak primjer ulaska parka prirode u glavni grad. To je prostor u kojem se prirodne i kulturno povijesne vrijednosti međusobno isprepliću i uvjetuju. Ta velika, blagotvorna planina stanovnicima grada bila je drvo, ugljen, sol, kamen, srebro, voda i mlin… i uopće, izvor života i zaštita.

Suživot Medvednice i ljudi možemo pratiti od prapovijesti pa sve do današnjih dana. Prisojni krajevi planine s brojnim izvorima i potocima, šumama, gorskim livadama, divljači i plodnim poljima u nižim predjelima od najranijih su dana ponukali čovjeka da ovdje gradi svoja naselja. Prvi tragovi čovjeka na Medvednici pojavljuju se prije oko 45000 godina, kada su neandertalski lovci obitavali u špilji Veternici, a ostaci materijalne baštine dokazuju kontinuiranu prisutnost čovjeka na planini i u njezinu podnožju sve do danas o čemu svjedoče i mnogi arheološki lokaliteti od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka, a bogatstvo materijalne kulturne baštine rezultiralo je i s više kulturnih dobara na području Parka.